• Početna/
  • Događanja/
  • Reakcija HDP-a na Izjavu Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Reakcija HDP-a na Izjavu Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Objavljeno: 02.01.2018.

2.01.2018.

 

Izjava Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU o tzv. rodnoj ideologiji u Istanbulskoj konvenciji (link na izjavu OVDJE) potpuno je neprimjerena, štoviše skandalozna za jednu od ključnih znanstvenih i kulturnih institucija u zemlji.

· Umjesto da zagovara znanstvena načela, modernizaciju i demokratizaciju, Hrvatska akademija ovako sročenom Izjavom svoga Vijeća demonstrira nazadnjaštvo, nekompetenciju i politikanstvo.

· Umjesto da se konstruktivno uključi u reformu obrazovnog sustava i bori da znanje i obrazovanje postanu prioriteti u državnoj politici, Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU sastavlja proizvoljne, neutemeljene, dakle jalove optužnice, demonizira europske dokumente baveći se lovom na rodne vještice te tako potiče atmosferu straha.

· Umjesto da nastupa kao samostalni subjekt koji korigira društvene anomalije, ovakvim, nasreću zasada partikularnim ekscesima, Akademija se pretvara u lobista određenih društvenih grupacija i zatočenika svjetonazora nekih svojih članova.

Pobrojali smo tek nekoliko neistina i manipulacija koje Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU nudi u svojoj Izjavi „Rodna ideologija u Istanbulskoj konvenciji neprihvatljiva za odgojno-obrazovni sustav“:

            I.   Vijeće je prešutjelo i falsificiralo temeljnu svrhu Istanbulske konvencije (punim nazivom „Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“), a ona je: „zaštititi žene od svih oblika nasilja te spriječiti, progoniti i ukloniti nasilje nad ženama i nasilje u obitelji“, „pridonijeti suzbijanju svih oblika diskriminacije žena i promicati punu ravnopravnost žena i muškaraca“ i „izraditi sveobuhvatan okvir, politike i mjere za zaštitu i pomoć svim žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“. Dakle, od jednog relevantnog međunarodnog dokumenta kojim se nastoji spriječiti kršenje ljudskih prava i diskriminacija, Vijeće je iskrojilo neprepoznatljivu i kaotičnu verziju u kojoj uopće nije važno o čemu je taj dokument, koja je njegova svrha, kome pomaže i što donosi.

           II.   Umjesto da govore o meritumu stvari, u Akademiji se opsesivno bave pojmovima roda i spola i tumače ih u pogrešnom ključu, na neznanstven, rigidan i tendenciozan način. Tvrdeći da se „Konvencija temelji na rodnoj ideologiji“, oni su preuzeli retoriku klerikalno-fundamentalističkih, desno-konzervativnih i nacionalističkih grupacija koje upravo na forsiranju navodne „ideologičnosti“ pojma rod grade dalje svoju političku platformu neokonzervativne obnove društva.

U Istanbulskoj konvenciji pojam rod „označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnim za žene i muškarce“, a „rodno uvjetovano nasilje nad ženama“ je „nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene“.

          III.   Nije istina da se u Konvenciji „izostavlja spol kao prirodna konstanta“ i „da se ravnopravnost spolova traži u negiranju prirode“. Konvencija ne negira prirodu niti ženu čini manje ženom, nego dovodi u pitanje društveno oblikovane ili nametnute uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnim za žene i muškarce. Konvencija se ne zalaže za biološku jednakost, nego za socijalnu i ekonomsku ravnopravnost.

          IV.   U «Izjavi» se tvrdi i da Konvencija „implicira da je isključivo muškarac nasilnik, a žena žrtva“, što također nije točno, jer se već u Preambuli navodi da i „muškarac može biti žrtva nasilja u obitelji“, a u cijelom tekstu se govori o „nasilju u obitelji“, što uključuje sve članove obitelji.

           V.   U Izjavi Vijeća se sugerira i da – ukoliko Hrvatska ratificira Konvenciju – građani neće više moći odgajati svoju djecu u skladu s vlastitim svjetonazorom, a „nametnut će se pojam rodno neutralnog odgoja“. Takvo što u Konvenciji nigdje ne piše, a ovakvo izmišljanje odredbi služi izazivanju straha u javnosti. Jednakim metodama širenja dezinformacija i paranoje koriste se i neke druge inicijative poput one koja stoji iza plakata na kojemu se 8-godišnja djevojčica pita: „Jesam li muško ili žensko? U školi su mi rekli da trebam odlučiti.“

Posebno je dubiozna i tvrdnja Vijeća da je Konvencija protivna „hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu“ koji se „temelji na hrvatskoj i srednjoeuropskoj tradiciji, čime se čuva identitet hrvatskoga naroda, zemlje i kulture“. Za potrebe svojeg pamfleta Vijeće je tako iskonstruiralo posebnu hrvatsku tradiciju odgoja i obrazovanja; ona naime ne postoji niti se negdje definira kao specifičnost unutar jednog kulturnog kruga. Uz to, Hrvatska akademija igra na kartu imaginarne „nacionalne ugroze“, permanentne identitetske opasnosti, kako bi održala status quo, zakočila reforme i spriječila modernizaciju koja je toliko potrebna ovome društvu.

Na kraju, o Konvenciji se govori i kao o „kontroverznom međunarodnom dokumentu“, iako su je (otkada je donesena 2011.) prihvatile 44 od 47 europskih zemalja, a ratificiralo njih 28, među kojima Francuska, Njemačka, Italija, Austrija, Slovenija, Turska, Poljska i dr. Tekst Konvencije ima preko stotinu stranica, usklađen je s ključnim međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima, kao i s hrvatskim Ustavom i odredbom po kojoj je „Hrvatska suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka“.

Očigledno je da svi članovi/ce Akademije, kao niti svi članovi spomenutog Znanstvenog vijeća (u njemu je 13 muških članova Akademije čime ta institucija demonstrira i svoj odnos prema ravnopravnosti) ne dijele stajališta iznesena u ovoj Izjavi. No, s obzirom da se čelništvo Akademije nije kritički izjasnilo o Izjavi i da je ona predstavljena pod egidom Znanstvenog vijeća HAZU, dojam je da je riječ o službenom stavu Hrvatske akademije.

Autoritet jedne od ključnih znanstvenih i kulturnih institucija u zemlji tako se iskorištava za propagiranje svjetonazora jednog dijela članstva i zagovaranje interesa određenih grupacija u društvu.

Stoga pozivamo Hrvatsku akademiju da se na znanstven i konstruktivan način uključi u javni dijalog i promicanje borbe protiv nasilja i diskriminacije, a sve građane/ke da se sami osvjedoče u stvarni sadržaj i svrhu Istanbulske konvencije (tekst dostupan na hrvatskome na https://ravnopravnost.gov.hr). 

 
Upravni odbor HDP-a